Kada se prije par dana na mom stolu našao ogledni primjerak našeg prvijenca »Priroda i okoliš« pao mi je kamen sa srca pomislivši da je i toj velikoj pripremi došao kraj.
Malo sa strepnjom okrenula sam korice i zaledila se… prva stranica prazna i tek pri dnu vidim jedan smajlić uz pozdrave od tehničke ekipe s riječima »a da nešto napišeš kao uvodnu riječ, bio bi red«.
Pogledala sam oko sebe i žurno počela prelistavati hrpu časopisa sa sličnom tematikom u nadi da će me nešto inspirirati i da ću napisati »nešto pametno, nešto drugačije, nešto što će Vas potaknuti da pročitate a ne samo da pogledate korice«. Ali ništa. Okrenula sam se prema laptopu i počela guglati upisavši »kako napisati najbolju (nikako ne običnu) uvodnu riječ«, pročitala stranica i stranica… i opet ništa. Niti I od Inspiracije. Onda pomislih, pa dobro bombardiraj ih sa hrpom informacija pa ih možda pridobiješ. Ali pridobiti koga? I s čim? Tko su budući čitatelji »Prirode i okoliša«? I kako doći do njih? Što ih zanima? I tako… hrpa pitanja a odgovora nigdje. Valjda mi sve sive stanice otišle na malo poduži odmor. Na Bali. Prazna stranica i dalje titra preda mnom i već mi je muka od svega. Čemu sve ovo? Još jedan u nizu časopisa koji će završiti negdje pored peći i za koji će neka baka reći da nije niti za vatru potpalit. Sinko ne valja ti taj papir, treba onaj šuškavi!
Ponovo se vraćam na korice a od tamo me pogledaše oči euroazijskog risa. I kao da u njima piše »pa zar ćeš me i ti prepustiti zaboravu, pa i ja sam još uvijek dio prirode«. I tada mi osmijeh prijeđe preko lica jer se prisjetih čemu sve ovo. Nije važno hoćete li samo pogledati korice i da li će ovaj papir završiti negdje pored peći. Ipak će časopis bar na par sekundi biti u Vašim rukama pa se možda zakačite za neko slovo ili riječ. I možda pomislite da smo ipak svi mi dio Prirode, dio svemira, mjesta inspiracije i istraživanja. Prirode koju čovjek kroz povijest stalno mijenja stvarajući sebi novo okruženje – Okoliš. I Priroda je ta koja stalno uzmiče pred Okolišem, prepuštajući mu materijalnu i kulturnu baštinu, vodu, tlo, zrak, klimu, biljni i životinjski svijet. I sve se mijenja, nestaje a mi samo gledamo i svjesno ili ne sve to dopuštamo ili prešućujemo. A Priroda prestaje biti onako nježna kako smo navikli i počinje pokazivati onu svoju ćudljivu, žensku stranu. Izaziva potrese, poplave, suše, uragane jer kako je uopće možemo poistovjetiti s Okolišem. I kako ih onda pomiriti?!
Ruka mi sama počinje okretati listove ovog No.1 i kao da prvi put gledam što su kolege suradnici napisali. ISO standardi, sačuvajmo kršku ljepoticu, briga za kvalitetu vode, zaštita ugroženih vrsta, Međunarodni dan čistih planina, Dječji samit o okolišu, NATURA 2000, aktivnosti i projekti u HNŽ/K podržani od strane Fonda za zaštitu okoliša… i upitah se da li iza tih naslova stoje samo autori koji su entuzijasti i zaljubljenici u prirodu ili nas ipak ima puno, puno više. Listajući dalje časopis ponovo se susretoh s onim istim risom, ali sad u nekoj drugoj, opuštenoj pozi a iz njegovih očiju kao da frca »znam da nećeš«.
Po drugi put se osmjehnuh jer znam da je u pravu. Jer iza ovih mojih nazovi uvodnih riječi stoji cijeli tim onih pravih zaljubljenika u prirodu, ljudi koji po cijele dane i noći promatraju, broje, bilježe, ispituju, putuju, drže radionice, štite, pišu… što sve ne samo da pomire Prirodu i Okoliš. I čovjeka. I tu je jedini pravi razlog zašto je »Priroda i okoliš« ispred Vas. Da i u Vama probudimo okolišnog prirodoljupca, da budete kreativni i dio ove cijele priče. Sve Vaše sugestije, prijedloge, članke ćemo rado prihvatiti i uvrstiti već u narednom broju. Mail je već tu negdje na stranici i imate otvoreni poziv da nam pišete i dostavljate svoje ideje, jer mi smo tu da se mijenjamo za što bolju i kvalitetniju informiranost, za veći doprinos za zaštitu i očuvanje prirode koju smo naslijedili i da okoliš učinimo ugodnim za život dostojan čovjeka.
I kao što Cesarić reče u jednoj svojoj:
Moj prijatelju, mene više nema,
Al nisam samo zemlja, samo trava,
Jer knjiga ta što držiš je u ruci,
Samo je dio mene koji spava.
I ko je čita -u život me budi.
Probudi me, i bit ću tvoja java.
Do sljedećeg broja želim Vam ugodno čitanje i razbuđivanje.
This Post Has 0 Comments